petak, 14. ožujka 2008.

Ljekovite biljke: Bor

Opis biljke: bjeli bor ima stablo koje može narasti više od 10 metara. Korjen bjelog bora prodire duboko u tlo. Dok je mladji, njegove grane i deblo pokriveni su smedje-crvenkastom korom koja posle postaje sivo-smedjom. 

Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice bjelog bora sastavljene su u cupercima po dvije zajedno, duge su 5 do 6 cm, a boja im je sivo-zelena. Cvijetovi su jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju se mali cešeri, koji u pocetku imaju crvenkastu, a poslje smedju boju i postaju drvenasti. ,


Stanište: bjeli bor rasprostranjen je po celoj Evropi, a raste kako u brdskim tako i u nizinskirn podrucjima.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljavaju mladi izdanci i iglice. Iglice bora, kao i sve iglice cetinara, valja upotrebljavati, po mogucnosti, neposredno nakon branja, jer se vitamin C gubi sušenjem, tako da iglice (cetine) koje se cuvaju više od godinu dana potpuno izgube svoja ljekovita svojstva

Ljekovito djelovanje: mladi izdanci bora koriste se u lijecenju zastarjelih katara dišnih putova, promuklosti, kašlja, laganijeg bronhitisa, za inhalaciju i sl. Mladi izdanci i iglice koriste se, takodje u lijecenju astme te u lijecenju reumatskh bolesti i gihta (uloga). Kod grceva izazvanih žucnim kamencima koristi se tek istekla smola. Za lijecenje odredjenih bolesti, iako rjedje koriste se i cešeri..